Uz Podravsku magistralu i tok rječice Komarnice smjestio se Novigrad Podravski. Novigrad Podravski jedno je od najstarijih naselja ovog dijela Podravine i središte Općine. Općina Novigrad Podravski sastoji se od sedam naselja: Borovljani, Delovi, Javorovac, Novigrad Podravski, Plavšinac, Srdinac i Vlaislav koja se prostiru na površini od 64,62 km2 te broje 2.862 stanovnika.

Na području današnjeg Novigrada Podravskog, spominje se selo Komarnica već 1201. godine u povelji kralja Emerika Arpadovića kojom potvrđuje naselja u vlasništvu zagrebačkog biskupa Dominika. Komarnica je bila oveće mjesto po kojoj je dobio ime cijeli crkveni arhiđakonat - komarnički. U Komarnici je župna crkva godine 1501. bila posvećena sv. Ladislavu. Tada su uz ovu župnu postojale u Komarnici još dvije crkve: sv. Jurja i bl. Djevice Marije.

Hrvatski narod se zbog neprestanih turskih provala sklonio u sigurnije krajeve. Mnogi se Podravci sele preko Drave u južnu Ugarsku, gdje još i danas ima dosta potomaka.

Kad je na ušću rijeke Žitve u Dunav 11. studenog 1605. sklopljen mir s Turcima, svanuli su bolji dani u Podravini. Turci su se obvezali da 20 godina neće u Hrvatskoj četovati, plijeniti, pustošiti ili tvrđe osvajati. Tako se i Podravini vratila sigurnost od turskih provala pa se počeo doseljavati narod sa raznih strana. Obnovljeno je tada i selo Komarnica.

Ipak, iz turske su Slavonije dosta često u Podravinu provaljivale razbojničke družine. Harambaše su uglavnom „Vlasi", kako svjedoče njihova imena: Grujica, Njegovan, Jovica, Dejan, Milija i Vukman. Da se hrvatski seljaci u Komarnici zaštite od takovih razbojnika, krajiška uprava podiže tvrđicu, u kojoj će biti stalna vojnička posada (haramije). Ova je tvrđica postojala već g. 1638. To razabiremo iz pisma što ga je koprivnički župnik Matija Sumer 19. kolovoza 1638. pisao zagrebačkome biskupu Benku Vinkoviću. U tome pismu daje Sumer o Komarnici i okolici ovaj izvještaj: „U Komarnici stanuju Slovinci, a ponešto i Vlasi. Tamo je kaštel (tvrđica), okružena grabama koje vodom puni rijeka Komarnica."

Narod je tvrđici u Komarnici dao ime „Novigrad". Samo selo ipak se i nadalje zove „Komarnica". Kasnije tvrđica postaje znamenitija od samog sela, jer se u tvrđici smještaju oblasti. Tako je sve poznatije bilo ime „Novigrad", koje je s vremenom posve istisnulo ime „Komarnica". Ovo su ime ipak zadržali potoku, koji teče kroz Novigrad i crkveni arhiđakonat.

Kao svjedok burnih vremena stoji stara lipa, koja je, prema usmenoj predajni, posađena 1676. godine. Uz to stablo vezano je niz povijesnih događaja iz kulturnog, političkog i športskog života Novigrada Podravskog. Ispod krošnje ove lipe u prošlosti su održavani razni značajni politički skupovi, zabave, folklorne i kazališne predstave na otvorenom. Danas je ona zaštićena kao spomenik prirode te svojom ljepotom i vitalnošću doprinosi prirodnoj i estetskoj vrijednosti Novigrada Podravskog.

Poznate ličnosti:

1. Janus Pannonius (Ivan Česmički) - pjesnik
2. Martin Sagner - glumac

Zanimljivost:

GLAŽE – Krajem 19. i početkom 20. stoljeća sveti kut novigradske kuće krase glaže. Glaže su, najčešće svete, slike na staklu koje su izrađivali putujući majstori diljem Europe. Glaže su umjetnici mijenjali sa seljacima za njihove poljoprivredne proizvode.
Srabljivec – posuda koja u vinogradu služi za natakanje vina, „bokal", izrađena od kamena.