Uz sjeverne obronke Bilogore, uz močvaru okruženu pješčanim dinama, smjestio se Đurđevac. U gradu i osam prigradskih naselja: Budrovcu, Čepelovcu, Grkinama, Mičetincu, Sirovoj Kataleni, Severovcima, Suhoj Kataleni i Svetoj Ani živi 8.290 stanovnika.

Usred močvare okružene nanosima pijeska, kao prirodnom obranom od neprijatelja, Đurđevčani su utvrdili svoj grad. Đurđevac se prvi put spominje 1267. godine u ispravi kralja Bele IV. Đurđevački kaštel dao je izgraditi pečujski biskup Sigismund Ernušt u drugoj polovici 15. stoljeća kao obranu od najezde Turaka i sukobljenih plemenitaša. Najpoznatija uloga Starog grada je ona iz 16. stoljeća. Naime, nakon pada Virovitice, Ulama-paša u velikom jurišu napada Đurđevački kaštel, 8. kolovoza 1552. godine. Nakon brze i krvave opsade paša se povlači, kako bi kod Gradiške, iz zasjede, napao Petra Erdödya i kneza Jurja Frankapana Slunjskog. Brzina povlačenja turske vojske stvorila je legendu o hrabrosti i lukavstvu Đurđevčana koja se i danas prenosi s naraštaja na naraštaj i to otprilike ovako....

„Moćni Ulama-beg, nakon harača po sjevernoj Hrvatskoj, naišao je na odlučne đurđevačku utvrdu i žitelje odlučne da obrane svoj zavičaj. Osmanlije su dugo opsjedali utvrdu čekajući da ponestane hrane, a iscrpljeni branitelji su, ne vidjevši drugu mogućnost, poslušali savjet starice i iz topa ispalili zadnjega piceka kojeg su imali. Misleći kako kaštel obiluje hranom i kako se neće uskoro predati, obeshrabreni Turci odustaju od opsade. Prije odlaska, silni Ulama-beg baca kletvu na Đurđevčane:

„A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime Picoka dovijeka nosili! Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će Picoki!"

Poznata je još jedna zgoda iz povijesti utvrde, a glavni junak je Nikola Šubić Zrinski koji je kod đurđevačke utvrde trebao „koplja lomiti" s bosanskim sandžak begom Sofi Mehmed-pašom. ». Pred Đurđevcem su se skupljali kapetani iz Ugarske i Hrvatske sa svojim postrojbama, no, na rečeni dan nije bilo vidjeti ni Mehmed-paše ni drugih Turaka.

Značaj utvrde s vremenom opada, ali za vrijeme Vojne krajine u Đurđevcu je bilo sjedište pukovnije koja se nazvala Đuroki. Prvi zapovjednik regimente Đuroka (Đurđevačke pukovnije) 1746. postao je barun Nikola Lengyel, a posljednji je 1869. postao Ivan Vasilio.

Utvrda u prijelazu iz 19. u 20. stoljeće služi kao Djevojačka škola koju vode Sestre Milosrdnice, a u dvorištu se nalazila predionica u kojoj su se iz svilčevih čahura vadile svilene niti. Danas Stari grad služi kao turistička znamenitost u kojoj je smještena Galerija s Donacijom Ivana Lackovića Croate te još dva izložbena salona u kojima se postavi redovito mijenjaju.

Središtem Đurđevca dominira Crkva sv. Jurja, sagrađena 1928. godine. Od stare crkve sačuvan je samo toranj koji je obnovljen i još uvijek ponosno stoji uz „novu" crkvu. Unutrašnjost crkve krije brojne umjetnine, od slika, mozaika, skulptura do lustera i orgulja.

U neobičnom krajoliku možete uživati ukoliko posjetite „Đurđevačke pijeske" („Hrvatska Sahara"). Pijesci su posebni geografsko – botanički rezervat na kojem susrećemo brojne primjerke pješčarske vegetacije, jedinstvenu floru i faunu, sa sačuvanim endemskim vrstama i vidljivim pješčanim dinama.

S običajima i predmetima iz bliže i dalje povijesti Podravine možete se upoznati u Etnografskoj zbirci Slavka Čambe gdje ćete se vratiti u prošlost i upoznati se sa svakodnevicom naših starih, vidjeti predmete koje su koristili da bi si olakšali život, ali i uljepšali duge zimske noć. Ili, posjetom Etnografskoj zbirci Ljubice Cestar gdje kroz radionice možete naučiti tkati ili izrađivati ukrase na tradicionalna način.

Gospodarstvo Đurđevca temelji se na poljoprivredi i prehrambenoj industriji, a značajan udio zauzima šumarstvo i eksploatacija pijeska i šljunka. Registrirane su dvije poduzetničke one: Poduzetnička zona „A" i „B", koje se nalaze uz oblizanicu.

SVETA ANA

U zelenilu bilogorskih obronaka i miru šumaraka, daleko od zvonjave mobitela i svakodnevnog stresa, otvorena srca i domova, čekaju vas srdačni i vrijedni stanovnici najmanjeg đurđevačkog prigradskog naselja, Svete Ane. Ovo malo mjesto djevičanske prirodne ljepote, presječeno potokom Svetojančanom i povezano s 21 mostićem, osvaja već na prvi pogled.

Stare kućice u cvijeću i svetojanski mir vratit će vas u vremena koja se mogu izvorno doživjeti još na malo mjesta. Izletničko–poučnom stazom možete potražiti malo duhovna mira kraj kapelice sv. Antuna, probuditi svoj istraživački avanturizam i duh uz gradinu Tybonyncz, ostatke kaštela nekadašnjeg mjesta, grada Sušice, koje bi, tko zna, možda moglo biti i nekadašnje mjesto staroga Đurđevca ili se jednostavno popeti na vidikovac i imati Podravinu na dlanu. Niste li pak za duge šetnje, mir možete naći u okrilju Sv.Ane, crkvice, izgrađene na temeljima stare kapele iz 1710.godine, ili uz šum vode koja se slijeva vodeničnim kolom, na lijepo uređenom prostoru oko svetojanske vodenice promatrajući žabice i ribice u igri.

Kukuruzno brašno netom izmljeto na vodeničnom kamenu i voda s obližnjeg izvora, kojem Svetojančani pripisuju okrepljujuća, pa čak i afrodizijačka svojstva, iznjedrili su „zlevanku". Domaća je to i starinska poslastica, od koje su Svetojanačani „izmijesili" turističku manifestaciju „Dani zlevanke" u srpnju, a kojom se, kao originalnim i prepoznatljivim turističkim proizvodom, predstavljaju na svim manifestacijama i kojeg od srca nude u svim prilikama.

Kad se brežuljci oko Sv. Ane zabijele i prekriju snijegom, mala Sv. Ana postaje veliko podravsko skijalište i sanjkalište za rekreativce i djecu. I dok odzvanja smijeh djece i zvonca saonica, mala Sv. Ana ne gubi svoj mir. Stoga je, u današnje vrijeme brzine, buke i stresa, teško odoljeti pozivu Svetojančana da se u miru i ljepoti prirode, čovjek sretne sam sa sobom i svoj spokoj podijeli s najdražima.

ČEPELOVAC - BARNAGOR

Južno od Đurđevca, na sjevernoj padini Bilogore, uz potok Barna nalazi se selo Čepelovac s ladanjskim stambenim objektom obitelji Trezić. Dvorac je građen između 1862. i 1867. godine. Smješten na omanjem brežuljku okružen je engleskim parkom, voćnjakom, livadama i šumom. Objekt ima šest prozorskih osi i osam stambenih prostorija sa gospodarskim zgradama pridruženim u nizu, što je karakteristika tradicijske arhitekture Podravine.

Posebna vrijednost objekta je orginalni stilski namještaj, uglavnom altdeutcsh iz razdoblja gradnje objekta, biedermeier kamini i bogata knjižnica s preko tri tisuće knjiga, uglavnom na stranim jezicima (njem., tal., franc., engl.). Raritet predstavlja koncertni glasovir marke Czapka &Sohn (Wien) iz 1880. godine. Na imanju Barnagor uvijek je živo i nešto se događa. Od izložbi i promocija umjetničkih fotografija, foto safarija, preko radionica keramike, promocija knjiga i etno glazbe, pa sve do mogućnosti organiziranja seminarskog i ekološkog turizma.

Zanimljivost:

Vrapčji porez – Sredinom 1752. godine uveden je vrapčji porez. Naime, vrapci su se toliko namnožili da je ljetina došla u pitanje. Stoga je po naredbi komande, svaka krajiška kuća morala donijeti svojoj komandi određeni broj vrapčjih glava.
Krvavi peski – Prije prvih radova na smirivanju, pijesak je bio potpuno pokretan. Seljacima je nanosio veliku štetu zatrpavajući njive, vinograde, vrtove i prodirući u svaki kutak njihovih kuća. Uslijed neprestanog kretanja pijeska, ni putovi nisu bili stalni, već su se mijenjali s promjenom reljefa. Zbog borbe koju su svakodnevno vodili s nanosima pijeska, ali i jer se pijesak urezivao u kožu, prozvani su krvavim peskima.

POZNATE OSOBE-
1. Mladen Markač - general