Općina Đelekovec smjestila se na krajnjem sjeveru područja LAG-a „PODRAVINA, uz rijeku Dravu i njezine meandre koji čine prirodnu granicu s Republikom Mađarskom. Općina obuhvaća naselja Đelekovec i Imbriovec, a prostire se na 25,29 km2 te broji 1.527 stanovnika.
Prostor današnjeg Đelekovca imao je tragove naseljenosti od prapovijesti, ali je teško zaključiti da se na ovom prostoru nalazilo neko značajnije naselje. U kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju dolazi do velikih promjena u slici naseljenosti jer nestaje najveći dio starosjedilačkog stanovništva, a doseljava se novo, od kojih se stalno nastanjuju Hrvati i ostale slavenske skupine. Oni krajem ranog srednjovjekovlja najvjerojatnije formiraju čitav niz seoskih naselja u okolici o čemu svjedoče rijetki pisani i materijalni izvori te poneki toponim. Današnjim stanovnicima je najvjerojatnije slabo poznato da se u imenima Imbriovca i Đelekovca krije srednjovjekovna baština. Do sada su postojala razna nagađanja o imenu Đelekovca – od toga da dolazi od mađarske riječi «gyilkos» , do postojanja navodne crkve Sv. Duha (mađarski Szent Lélek) i davanja imena mjesta prema njoj (od Lelekovec do Đelekovec. Iako su vrlo maštovita, ova domišljanja o nastanku imena Đelekovca ne čine se pouzdanima.
Istražujući prve vlasnike posjeda Đelekovca utvrđujemo da je posjed Đelekovec prvobitno bio samostalan, a tek se kasnije uključio u sastav vlastelinstva Rasinje.
I Mihovil Pavlek Miškina je zabilježio svoja razmišljanja o starom Đelekovcu: «Tako npr. na jednom brežuljku zvanom Batjan, za koji neki kažu da je dobio ime zato što se na njem utaborio Batuhan, dugi vele da je to riječ ilirskog korjena, nastala od riječi bat, što znači brežuljak – uzdignuta zemlja, a narod priča da je tu propala crkva. Jedno polje nosi naziv Cirkvišče i u spomenici župe spominje se da je tu postojala crkva. Na drugoj strani sela zove se jedna uvalina Gradun a priča hoće da je tu bila ckrva. Koliko u tome ima istine, ne znam... Na istim poljima, u neposrednoj blizini crkve, postoje jame i bare i kojekakvi kutovi koje narod poznaje kao sjedišta zlih duhova ili mjesta za sastanak vila...»
Srednjovjekovni posjed Đelekovec se prvi puta spominje u jednom dokumentu iz 1332. Godine u kojem Čazmanski kaptol svjedoči da je Stjepan sin Opojev, iz obitelji Gút-Keled čekao svoje protivnike u jednoj parnici koju je imao sa sinovima Osla, velikog župana Županije Veszprém. Tada je spomenut posjed «Gelekouch» koji se nekada zvao «Gardun. Istovremeno se na ovom prostoru spominje član obitelji Gy(e)leti. Najvjerojatnijim se čini da je od ove obitelji došao naziv Đelekovec. Spomenuti dokumenat iz 1332. je važan i zbog toga što se iz njega jasno vidi da je stariji naziv posjeda, a vjerojatno i sela Đelekovec bio Gardun. U drugoj polovici 13. stoljeća postoji plemić Gardun i moguće je da je prvi naziv za selo došao od njega.
U ispravi iz 1332. ne spominje se selo nego samo posjed Đelekovec. Prvi spomen sela Đelekovca je u ispravi pisanoj u Budimu 18. lipnja 1348. godine. Tada se spominje istoimeni posjed koji se nalazio u Križevačkoj županiji. Isprava govori o tome da je kralj Ludovik Anžuvinac objavio kako se pred njim očitovao o mirazu dobivenom od udovice Nikole Gyeleta njezin suprug Ivan Lovrin od Kaniže.
Kapela Blažene Djevice Marije u Đelekovcu se spominje 1333. Već iduće 1334. godine, Đelekovec je sigurno sjedište župe, a to je bio i 1501. godine, kada je župnik bio Stjepan. Đelekovečka župa je prestala funkcionirati u vrijeme ratova s Osmanlijama najvjerojatnije još u prvoj polovici 16. stoljeća.
Srednjovjekovni posjed Emrihovec odgovara današnjem selu Imbriovec. Sam naziv Emrihovec je jedna od varijanti naziva Imbriovec, poput naziva Jembrovec koji je kod naroda u govornoj funkciji. Objašnjenje njegovog naziva je jasno. On dolazi od sv. Emerika, narodski zvanog Imbro.
Približan broj stanovnika srednjovjekovnog Đelekovca je nemoguće pouzdano utvrditi. Kako je Đelekovec od 14. stoljeća središte župe, vjerojatno je u njen sastav spadalo više manjih sela. Tu treba uzeti u obzir zakon prema kojoj je još ugarski kralj Stjepan I. Sveti odredio da se župe osnivaju za deset sela. Đelekovec je sigurno bio centralno naselje i nije spadao u red najmanjih, ali ni najvećih sela u Podravini.
Za obnovu naseljenosti i sigurnost stanovništva bila je važna izgradnja utvrde. Đelekovečka utvrda je 1577. godine imala 50 haramija ili hrvatskih vojnika. Uz vojnike je najvjerojatnije bilo i ostataka civilnog starosjedilačkog stanovništva.
Zanimljivo je spomenuti da je na prostoru današnjeg Đelekovca prisutan neprestani kontinuitet naseljenosti od ranog srednjeg vijeka do današnjih dana.
Ovo naselje od sredine 16. stoljeća ima zapravo dvostruku funkciju - obrambenu i gospodarsku. Uz naselje je izgrađena vojna utvrda koja je trebala biti sastavni dio vojnokrajiške protuosmanske obrane, ali i imati dodatnu obrambenu zadaću pružanja zaštite lokalnom stanovništvu kako bi što nesmetanije moglo obrađivati zemlju i svojim proizvodima ne samo prehranjivati vojnu posadu nego i plasirati viškove na zapadnija tržišta.
Demografskim rastom ovog dijela Podravine dolazi do napućivanja Đelekovca prirodnim prirastom, ali i doseljavanjem. Zanimljivo je da se u kontinuitetu sačuvala jezgra stanovništva koja svoje korijene vuće iz srednjeg vijeka. Oni su sačuvali stari jezik koji se u osnovi sačuvao u današnjem đelekovečkom govoru. Rastom broja stanovnika Đelekovca tijekom 17. i 18. stoljeća stvoreni su preduvijeti za obnovu župe koja je utemeljena u vrijeme procesa osnivanja novih župa u vrijeme zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca. Đelekovečka župa je osnovana dekretom 1789. godine, a odmah se prišlo gradnji župne crkve koje je u funkciji i danas.
U drugoj polovici 19. stoljeća dolazi do stvaranja sasvim novih uvjeta za život ovdašnjih stanovika, a sve više su prodirale inovacije u poljoprivrednu proizvodnju - uvođenje novih pasmina stoke te novih kultura u ratarstvu. Postfeudalni odnosi su doveli do raspada starih zadruga i stvaranja obitelji koje su gotovo identične današnjima, a taj je proces doveo do raslojavanja, usitnjavanja posjeda, krčenja šumskih površina i šikara, svojevrsnog graditeljskog poleta jer je novim obiteljima trebao krov nad glavom itd.
U politički život Đelekovčani masovno ulaze 1905. godine kada se ovdje osniva Hrvatska pučka seljačka stranka koju je osobno osnovao Stjepan Radić, a Đelekovčani su ga 1908. godine kao izbornici ludbreškog kotara, među ostalima izabrali u Hrvatski sabor.
Glavna gospodarska djelatnost je poljoprivreda, a prisutno je i malo poduzetništvo koje se sve više razvija. Od spomenika i znamenitosti može se istaknuti starohrvatsko groblje, župne crkve u Đelekovcu i Imbriovcu te jezero Jegeniš. Upravo jezera te blizina rijeke Drave čine područje Općine Đelekovec rajem za ribiče, budući da ove vode obiluju raznim ribljim vrstama poput štuke, soma, šarana, amura i dr.
Što se tiče kulture, najveći doprinos daje Kulturno-umjetničko društvo „Seljačka sloga" Đelekovec, dok je važan dio i knjižnica Mihovila Pavleka Miškine u Đelekovcu. Dan Općine Đelekovec se obilježava 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe.
Poznate osobe:
• Pajo Kanižaj
• Mihovil Pavlek Miškina
• Mara Matočec
• Mirko Virius
